Istina i dokazi

Tratinčica kao lijek

Kada pogledamo travnjak posut bijelim zvijezdicama tratinčica (Bellis perennis), ne ostajemo ravnodušni. Ta malena, simpatična biljka poznata u narodu još kao krasuljak, katarinčica, iskrica, bjelka, krsnica uspijeva gotovo svugdje pokraj putova, na pašnjacima, travnjacima, uz potoke i posjeduje iznimna ljekovita svojstva koja se u narodnoj medicini koriste već dugi niz godina za različite tegobe i u kozmetičke svrhe.

Tratinčica je svoju primjenu pronašla i u spremanju hrane; pripremljena kao salata, namaz ili varivo vrlo je ukusna. Prvi podaci o njezinoj ljekovitosti datiraju još iz davnog 16. stoljeća. U ljekarništvu se upotrebljavaju svi dijelovi biljke, ali se listovi i cvijetovi beru odvojeno, te suše u sjenu na prozračnom mjestu.

Čaj od tratinčice

Čaj od tratinčice pomaže kod neuredne mjesečnice, ublažuje boli i grčeve, pospješuje izmjenu tvari, pročišćava krv pa se u tu svrhu preporučuje kao proljetna salata u kombinaciji s drugim biljkama. Čaj se isto tako pije kod prehlade (miješamo ga sa lipom i bazgom), povoljno djeluje na pluća kod bronhitisa, plućnih čireva i bolovima u prsima. Čaj djeluje dobro i kod upaljenih crijeva i želuca, te kod grčeva u crijevima, a isto tako i kod bolesti jetre i bubrega. Kod unutrašnjih krvarenja izazvanih nesrećama preporuča se čaj od tratinčince pomiješan s orahovim lišćem. Cvijetovi tratinčice namočeni u rakiji otklanjaju reumu, uloge i mišični umor. Tinkturu i mast za masažu, te čaj možete sami spremiti kod kuće, a za one kojima masna i nečista kože stvara velike probleme, rješenje se nalazi u toniku za čišćenje koji se isto tako može napraviti u kućnoj radinosti. Za njegu zrele i umorne kože, žlicu suhih glavica cvjetova tratinčice prelijemo sa 250 ml kipuće vode i ostavimo stajati 30 minuta.

Tinktura od tratinčice: dvije do tri šake usitnjene biljke moče se u litri rakije tijekom tri tjedna. Tinkturu je potrebno povremeno promiješati, a nakon tri tjedna procijediti i tada je ona spremna za upotrebu.

Mast od tratinčice: usitnjene cvjetove tratinčice ispržimo na neslanoj masti i spremimo u kutijice. Njome mažemo zglobove 2-3 puta dnevno.
Tonik za čišćenje masne i nečiste kože: u jednakim omjerima izmješamo suhe listove tratinčice, te list i cvijet divlje maćuhice. Jušnu žlicu čajne mješavine prelijemo sa 250 ml kipuće vode i ostavimo stajati 30 minuta u poklopljenoj posudi. Procijeđena tekućina koristi se za njegu masne i nečiste kože.

- 17:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Moja prica je o vasem bratu, odnosno mom suprugu,koji se Allahovom miloscu vratio nasoj divnoj veri.

Vratio se svetlu i napustio dugo sledjenu tminu.Ziveli smo u Srbiji,tacnije u Vojuvodina,gradu Novom Sadu.Mom i njegovom rodnom mestu.BIla sam tada u islamu ali dugo zeljni hidzab nikako nije obuhvatao moje telo dok moje srce jeste od mog prelaska na islam.Mesto u kojem smo ziveli je bilo i jos jeste puno nacionalista i osoba koje mrze drugu veru od pravoslavlja a ni sami nisu pravi pravoslavci.Vecina ih je ateista,tako da smo bili okruzeni ljudima koji su nas mrzeli,osoba koje mrze muslimane i islam,i to sve zbog rata u Bosni i Hercegovini kojem su mnogi ucestvovali.

Medju njima je i moj brat bio.Ali to sada nije bitno.Bitno je bilo da moje izvrsavanje Allahovog naredjenja,koje nije bilo sprovedeno u delo.Nisam imala moj hidzab.Jer sam se plasila za svoju prodicu,za njihovu bezbednost i sigurnost.Ali sam ga jako zelela ,nocima molila Allaha u suzama da nam pomogne i uputi nas negde gde cu se pokriti.

Ubrzo se i deslio da smo dosli u Nemacku kod devera.Odma sam se pokrila,ali sam bila sigurna da cu se vratiti u Srbiju jer nase ostajanje u Nemackoj mi je bilo prosto neverovatno.Zivljenje kod devera i na njegov racun,to nije resenje.Moj suprug koji je jos klanjao u Srbiji,njegovo okretanje od Allaha,polako gasenje njegovog imana se osetio jos u Novom Sadu.A dolaskom u Nemacku i druzenje sa svojim bratom ga je jos vise udaljilo od nase vere.

Sa bratom je poceo da pije,samnom se jos vise svadjao i tukao me.U njegovom srcu i ponasanju se osecala mrznja prema meni.Izlazio je sa bratom u neke biliar klubove,bilo je tu i gresnih pogleda,i alkoholnih pica.SVaki put kada bi se vratio u stan ja bi osetila Alkohol.Zaboravio je Allaha,zaboravio je sedzdu....Svideo mu se Dunjaluk...Hmm.Dunjaluk,najveci prevarant,onaj koji je mnoge prevario i ostavio na cedilu.Nije ni osetio koliko dusman mu je bio njegov brat.
Jedan dan njegov brat mu je predlozio da odemo i prijavimo se u Azil.

Ja sam prisatala jer sam htela da sacuvam svoj hidzab.Dogovorili smo se za pricu i uputili se u glavno srediste Azila,Chemnitz.Tu smo bili tri meseca.nakon tih tri meseca smo bili premesteni u jedno selo zvano Kamenz.Na zalost jos smo u tom mestu.On je i dalje nastavio svojim putem,slusanje muzike,drogiranje,mene je tukao,ne znam da li bi neka zena izdrzala takvo ponasanje.Ponasanje koje nigde ne vodi.Svaki dan vredjanje,vikanje udraci.Jedan veliki kosmar,kosmar koji vredi zaboraviti,insAllah.Imala sam sabura Allah zna koliko.

Jednom me je cak pogodio sa viljuskom u srednji prs koji je bio proboden,i to samo zato sto mu nisam isekla dobro luk za sardinu,neko bi se smejao ovome,ali je bilo tako.Cesto bi me sutao u noge, ne obazurici se dali me boli,nije imao ni malo milosti prema meni.

Jednom je namestao satelit,i zbog satelita me sutnuo u grudni kos da sam odletela i udarila se u cev koja nam se nalazi u sobi.A poslednji put koji je bio je bio zbog pogresno kupljenog sladoleda i to me je pred komsijom isterao iz sobe,ja sam otisla u drugu sobu i tu je dosao i istukao me i gurnuvsi mi glavu ja sam udarila u jedno drvo na krevetu,ja sam mislila da mi je glava pukla,bila mi je nedelju dana natecena glava.

Allah je milostiv i spusta svoju milost na Svoje robove.Posle toga otisla sam u sigurnu kucu sa decom i tamo bila tri dana.Nakon ta tri dana,on me je zvao svo vreme ,svi su me zvali.Nasa komsinica me je nagovorila da mu se javim i popricam minut sa njim.Allah je dao da uzmem telefon i popricam sa njim.

Plakao je kao malo dete,rekao je da je ucinio tevbu i da se pokajao za sve.Da je poceo da klanja i zakleo se Allahom da me nece vise udariti.Ja sam se vratila,evo proslo je vec oko tri meseca ja i moj suprug se nismo posvadjali,vencali smo se serijatski i Allah je ulio mir u nas dom.
Allah je kadar uciniti sve da njegovi robovi budu srecni ali naravno uz pokornost Njemu.

...

U nastavku pročitajte priču kako je ova sestra prihvatila islam, ovu pricu smo objavili prije mozda 2 godine na nasem portalu, sigurno vas nece ostaviti ravnodusnim kada vidite kroz koje sve tegobe prolaze braca i sestre.

Ovu priču smo dobili direktno na sajt od sestre koja je nedavno prešla na islam, nije htjela da spominje svoje ime iz privatnih razloga, ovo sto ćete pročitati nije nikakav roman nego iskušenja jedne mlade djevojke koja je pokazala veliku čvrstinu u vjeri, molim Allaha da je učvrsti na tom putu, nadam se da ce ovo biti podsticaj da se jos neko od pokajnika javi na sajt i ostavi svoju životnu priču kako bi bila pouka za mnoge ljude širom svijeta * administrator *

Možda ovu moju životnu priču neki neće shvatiti,možda neki neće poverovati a neki će u njoj videti veliku pouku i shvatiti da nečiji život nije ni malo lak a da je njihov opet daleko,daleko lepši i svetliji.InšAllah ja se nadam i molim Uzvišenog Allaha da ovu priču učini poučnom i korisnom.

Kao i svako dete imala sam zaista srećno detinjstvo.Dete ko dete ni brige ni pameti.U glavi mi je bila stalno igra i hrana.Ostalo sam uvek prepuštala drugima.Nisam ni bila svesna kako život zna da bude surov i težak.Uvek sam bila više privrženija majci nego ocu,koji je meni i sestri pridavao pažnje, ne znam dal ima u današnje vreme takav otac koji se toliko žrtvuje za svoju porodicu a pogotovo za decu.
Najteži period u mom životu je bila bolest moga oca.

Od njega je sve počelo.Počela je borba za život.Razboleo se kada sam ja imala 10 godina, zahvatio ga je kancer na plućima .Da Allah sačuva od takve bolesti

svakog.Ali nisam bila sama, bila je kraj mene moja sestra, koja je dve godine starija od mene i bukvalno mi je bila kao majka.Početak bolesti i nije bio toliko strašan jer je otac više vremena provodio u bolnici.Ali već kada su videli da mu nema spasa i da mu je rak celo telo zahvatio pustili su ga kući.

Ja sam već imala skoro 11 godina, tako mala ja sam bila svo vreme pored mog oca i posmatrala ga kako mu Allah polako uzima dušu.Naravno to nisam tada znala i bila sam dosta uplašena.Taj period dok je bio u kući mi je bio najgori,ne zato što je on bolestan, nego zato što moja majka nije bila žena na svom mestu. Jedne prilike mene i sestru je ostavila same sa njim, nije rekla,po običaju gde ide,nego samo se izgubi.Da je nebi tražili.I on onako bolan, tada je već bio slep, traži od mene i sestre da s oproštenjem, izvrši malu nuždu.A mene i sestru uhvatila takva sramota.

Ja to ne mogu da shvatim,da je njoj preča kafa nego bolesni muž koji svaki čas treba da umre.Nek joj se Allah smiluje.On traži a ja i sestra od muke sele ped njega i počele plakati.Ne znamo šta da radimo, koga da zovemo, koga kada nikog nema da nam pomogne.I ona dolazi i kaže on hoće na wc.

Ovo mi je zaista tako tesko.I nas tri ga odnesemo do wc-a.I on se jadan oduzme,ukoči se. Jedva smo nas tri njega odvele u sobu.I majka ga zatim onako besno baci na krevet i poče udarati pesnicama i vikati, sestra je počela vrištati.Ja sam samo pomerila majku, počela plakati i rekla joj da nije kako treba, gde će tako bolesnog čoveka da tuče.Nedelju dana nakon toga je preselio na Ahiret.
Posle njegove smrti.sestra i ja smo više bile kod očeve majke, naše bake.Zatim se kod nas preselio majčin sin iz prvog braka.On nas je pazio koliko je mogao.

Zabranjivao nam dosta stvari,bio je dosta strog prema nama.Koristio je to što smo se njega plašile,pa se osećao kao da je on gazda u kući,a mi smo morale da ćutimo i radimo kako nam kažu. Majku je često tukao,čak se jednom i upiškila od straha. Da ih Allah uputi.Nakon tih nekih dešavanja sestra i ja smo prešle kod bake. Ali ni kod nje baš nisam imala dosta mesta pa je mene poslala kod mame,a sestra je ostala kod nje.Uglavnom dok je još i sestra bila u kući majka se zaposlila u neku kafanu,i tamo radila kao konobarica.Dovodila kojekakve muškarce u kuću, sve same propalice i pijandure.

Fuj,da ti se život zgadi kada ih pogledaš a ne da blud činiš sa njima.Da nas Allah sačuva takvog razvrata i takve sramote.Jedne prilike je bila sa nekim oženjenim, dugo su oni išli.I jednom njegova žena pijana došla sa još jednom da moju majku tuku.A ja bila isto sa njom u kući,učila.Čujem ja neko viče na ulici,izadjem kada te dve žene.I nekako one uleteše unutra u kuću i viču na moju majku.To su takve grozote vikale da je to strašno.Znate šta je moja majka uradila,ušla u drugu sobu i zatvorila se zatim ko prava pobegla kroz prozor.A mene ostavila sa te dve žene.

Molim Allaha da je uputi, počela sam da izlazim u diskoteke,čak sam i pila, činila blud i sve ostale stvari koje su toliko ruzne i sramotne, samo Allah zna .Išla ulicom u kratkoj suknji. Šejtan me je obmanjivao i sa svih strana saletao. Čak sam, ne poričem i činila širk.Bila sam u hrišćanskoj veri, nije ni čudo.

Ali nešto sam ja primećivala.Neke promene pre nego ću upoznati mog sadašnjeg muža.Koliko sam puta samo htela da odem u crkvu i zahvalim se Bogu sto sam u školi uspešna i što mi je u životu bilo navodno lepo.Nisam ni znala u kakvoj sam zabludi bila,ne povratilo se više.Hoću da odem u crkvu ali Allah je tako dao i ja uvek zaboravim,elhamdullillahi.Onda sam upoznala mog supruga jedne prilike.Posle tri-četiri dana ja sam već bila u njegovoj kući,nisam više išla kod mame.Sve sam lagala kako sam kod drugarice.Jedne sam ovako lagala a druge onako.

Svima je bilo sumnjivo i na kraju dok nisu saznali da sam kod dečka.To su bile muke,.jako velike. Još kada su saznali kako se zove i da je musliman,da je siromašan.Nisu mogli da se pomire sa tim i da dodju sebi.

Koliko su me samo molili da ga napustim,ja sam večito odbijala.Čak sam se jedne prilike sa sestrom potukla dok smo bile kod bake..
Pored iskušenja sa majkom, kojima nije bilo kraja,Allah me je stavio na još jedno isto veliko iskusenje.Prvih šest meseci provedenih sa mojim sadašnjim suprugom, tada mi je bio dečko, bila su divna.Zaista su bila divna.Ja sam ga jako zavolela,protiv svih išla samo da bi ostali zajedno.Protiv cele familije.

Kada je prošlo tih sest meseci, kada sam se izborila i ostala sa njim,on se totalno promenio.Ja sam mu dosadila,počeo je da izlazi,vidja se sa devojkama,da pije i što je najgore da se drogira.Sve je počelo od obične marihuane.A ja,ja sam bila kod njega u kući, povukla se, sve sam radi njega zapostavila.Drustvo,rodbinu,sve...To je bio najusamljeniji period u mom životu.On uvek izlazi a ja bih ostajala kući sa njegovom majkom.Čak bi se i kući drogirao.Ja sam gledala svojim očima kako u sebe uvlači heroin.

Jedan dan, ja sam spremala kuću, sećam se dobro. U regalu sobe stajala je jedna knjiga.Bordo crvena sa zlatnim šarama.sada tačno znam koja je to knjiga, knjiga koja mi je pomogla da izadjem iz tmina na svetlo. Svetlo koje mi je obasjalo moju tamnu stranu života.
Upitala sam muža, šta je ovo, koja je ovo knjiga. Kaže on to je Kur'an.To samo čisti diraju.I od tada je on meni počeo objašnjavati o islamu.O veri koja mi je pomogla da nadjem sreću.Pričao mi je o našem divnom Gospodaru koji mi je ukazao svoju milost.

Pored svih tih ljudi koji su bili oko mene,pored svih tih grehova koje sam počinila, pored svih tih muka Allah mi je ukazao Svoju milost obasuo me Svojim svetlom,Svojim nurom.

Nemogu vam opisati koliko sam bila srećna, koliko je u meni bilo života jer znam ka čemu idem.Shvatila sam da idem ka svom Gospodaru!
Noći sam provodila u ibadetu.Molila Allaha da uputi mog supruga na pravi put.Da ostavi drogu.Da me nemuči više svojim iživljavanjem.
Sećam se dobro.Bila je noć želja,Lejletul Kadr.Meni je bila ogromna želja da zatrudnim,ali nije bilo načina jer mi nismo imali nikakav intimni odnos od kako sam počela klanjati.Molila sam celu noć Allaha da mi podari dete,da nekako ostanem trudna.

Allahu ekber,Allahu ekber,Allahu ekber.Allah je zaista najveći.

Posle nekog vremena sam saznala da sam trudna i da nosim dečaka.
Imala sam tada 17 godina i išla u treći srednje.Allah,moj divni gospodar me je iskušao trudnoćom i vremenom moje trudnoće.Pod tim vremenom smatram vreme za koje sam bila trudna i nepravde od strane mog muža što sam proživela.Osobi kojoj je ovaj dunjaluk bio presladak i koji je uživao u svojim grijesima, a zatim nepridodajući im nikakvo kajanje.

Niko nije smeo da sazna da sam trudna,ćutala sam celih 6 meseci.Plašila sam se da moja majka ne sazna,bila sam maloletna i mogla je da me odvede da sklonim dete,ali ja nisam smela i nisam želela.Ali zato me je muž stalno nagovarao da sklonim dete.Često bi me proklinjao što sam se srela sa njim,što sam ostala trudna.čak bi me i tukao,šutao i radio najodvratnije stvari.Ali ja sam opet pomislila na Allaha i rekla u sebi,neka Allahova kazna je 10 puta gora od ove.Allahu ti mi daj snage da izdržim ovu nepravdu.Jedne prilike,bila je zima.Došli su mu neki njegovi narkomani da bi pili i drogirali se kod nas kući,da bi slušali muziku i uživali u svojim gresima.Ja sam bila gladna i htela sam da jedem(to se dešavalo u trudnoći),on me je oterao u kuhinu, pred svima njima.

A u kuhinji nije se ložilo i prozor koji nema staklo,sama ledara unutra.I ja tako sedim i tresem se od hladnoće, plačem i jedem.Rekla sam, neka Allah je najveći On sve vidi.Moj suprug je to sve zaboravio,ali ja nisam niti Allah.To veče kada sam išla na spavanje,pošto su mu drugovi šejtani još tu bili,slušali su muziku koja je bila odvrnuta na najjače,a ja od druge sobe u kojoj sam ležala nisam imala vrata nego sam morala da stavim jastuk na glavu da bi zaspala.Onda tako kada bi klanjala,on namerno pusti muziku,njegova majka bi mu rekla,utišaj klanja,a on bi reko pa neka, ne obraćajući pažnju,baš me briga.Mučenje,samo mučenje.Ali nema veze sabur je bio prisutan i Allahova milost prema meni.

Jedne večeri su majka i brat došli po mene ne najavljeni, hteli su da me vode kući.kod sebe su imali nož i pištolj da ubiju mog supruga.Tada sam im rekla da sam trudna.Nisu mogli da veruju,bio je to šok za njih.Odveli su me ali su me sutra i vratili,ipak sam njihova i nisu mi ništa radili.

Prolazili su dan za danom, porodila sam se i rodila Allahovom voljom prelepog dečaka,stvarno je lep,nije što je moj.Allah je dao da me u školi puste,jer sam bila dobar djak.Treću godinu sam završila.Onda smo otišli u Mostar i tamo bili mesec ipo dana.Allahovom voljom i moj muž je počeo da klanja.Prolazili su dani,nedelje on je i dalje klanjao,ja sam stalno zahvaljivala Allahu na tome,što mi je uslišao moje molbe i želje.Ostala sam opet trudna,sada sa divnom devojčicom.Tu me je opet terao da sklonim dete,ali naravno kada nisam prvo što bi drugo.Pričao je u prazno.

I dalje je nepravedan,i dalje je grub,nekad i nepodnošljiv,ali ja sam sada malo dalje u islamu.Imam daleko više sabura,više znanja a što je najvažnije vere u Allaha. Neizmerno sa zahvalna Allahu na njegovoj blagodati i milosti što mi je ukazao put istine,što mi je učinio jasnim šta je istina a šta zabluda,obasjao mi put do Dženeta. samo me muči čto se on,moj muž počeo jako udaljavati od islama,od Allaha.Skoro ni neklanja,do duše postio je,ali baš se udaljuje,ali ja se insallah nedam.

Ja gedam na život kao na neku video igricu.Toliko ima prepreka(iskušenja)malih i velikih.Trebaš da ih predješ da bi nakupio što više poena(dobrih dela).da bi došao do željenog cilja(Dženneta).Život je pun trnja,mora čovek dobro da pazi da se ne ubode jer će mu se neke rane neće zaceliti.Toliko iskušenja ima,Allah svakog stavlja na iskušenja,nekog mala,nekog velika,samo treba imati sabura i vere u Allaha.Nikako se ne prepustiti svojim strastima i željama za ovim bezvrednim Dunjalukom.
Čovek koji je strpljiv jak je kao stena.

Nadam se da ćete u ovome videti pouku i da će Allah dati da razmislite,a uvek znajte datrebate da gledate one koji su ispod vas.Kojima je život teži od vašeg i da se zahvalite Allahu na blaogodati koju vam je dao.Po

- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prošla su jedne prilike trojica da’ija pored naroda koji je obožavao vatru, pa su ih pozvali da vjeruju u jednog jedinog Allaha i samo Njemu ibadet čine, međutim, narod to nije prihvatio. U tom je naišla vladareva vojska, uhapsila da’ije i, saznavši ko su, odvela ih direktno vladaru. Kad ih je vladar saslušao, ne mogavši se s njima sam nositi u razgovoru, pozva sveštenika da on sa njima vodi dijalog. Sveštenik reče da’ijama da će im postaviti nekoliko pitanja, a oni ga upitaše: “Ako ti odgovorimo na ta pitanja, hoćeš li prihvatiti našu vjeru“?! Sveštenik odgovori da hoće, a zatim započe sa pitanjima.

1. Šta je to što Allah ne poznaje?

2. Šta Allah traži od svojih robova?

3. Šta je to što Allah nema u svojim riznicama?

4. Šta je to što čovjek ima, a Allah nema?

5. Šta je to što je Allah sebi zabranio?

Na to jedan od da’ija reče da će on odgovoriti na pitanja i započe:

1. Ono što Allah ne poznaje je širk u Njegovoj apsolutnoj vlasti:“ Zar da Njemu druge smatraju ravnim? Reci: "Opišite ih!" Zar vi hoćete da Njega učite, kao da On ne zna šta ima na Zemlji, ili ih vi samo tako nazivate“? (ar-Ra’d, 33.ajet). Dakle, Njemu nije poznat suparnik u vlasti!

2. Ono što Allah traži od svojih robova je zajam:“ Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je neizmjerno darežljiv i blag“. (at-Tagabun, 17. ajet).

3. Ono čega nema u Allahovim riznicama je siromaštvo, jer Njegove su riznice prepune, dijeli kome i koliko hoće.

4. Ono što ima čovjek, a nema Allah su žena i djeca! Allah je od svega toga čist.

5. Ono što je Allah sebi zabranio je zulum (nepravda)!

Saslušavši to, sveštenik zaplaka i kroz suze potvrdi istinitost odgovora koje je čuo, a zatim nastavi: “To je zaista istinska vjera! Kako da prihvatim vašu vjeru“? Vladar ga krišom i prijekorno pogleda, ali se on ne osvrnu na to. Da’ija mu reče: “Reci la ilahe illallah Muhammedun resulullah“! Sveštenik sa suzama u očima izgovori riječi šehadeta, a za njim svi u glas ponoviše isto.

- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svaki covjek, pa i onaj koji je lisen svakog vjerskog utjecaja, a koji iskreno traga za istinom, doci ce do spoznaje kako postoje mnogi koji imaju obicaj reci, da postoi neka sila koja je stvorila cijelu vasionu, zemlju, ljude i sva ostala ziva bica na njoj. Sila koja vlada i cije je prisustvi vidljivo u svemu, Svjesni us takodje da je ta sila jaca i mudrija, od bilo koga i cega sto su do sada upoznali.

Jedno od temeljnih pitanja koje se neminovno i cesto namece svakom razumnim covjeku, jeste pitanje o sebi svrsi i cilju zivljenja i postojanja. A to Kur'an svakako i nedvsmisleno objasnjava. Najcesca ljudska pitanja su:

Zasto sam stvoren? Zasto bas ja, ovakav kakav sam postojim? Kuda cu i sta me sve ceka poslije zivota na ovom svijetu? Ima li ovo moje postojanje svoju svrhu i cilj, ili je zivot na ovoj zemlji samo slucajna pojava?

Kaze Allah u jednom od Kur'anskih ajeta:

''Zar mislite da smo vas stvorili uzalud, bez cilja, i da se vi necete Nama vratiti?''

Allah dz.s. Nas je stvorio da Mu se klanjamo i da Njega Jednog i Jedinog, obozavamo. Upravo to jeste razlog naseg stvaranja i postojanja. U Jednom od Kur'anskih ajeta koji govori o smislu zivota, kaze Allah:

''Dzinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju...''

Dakle svaka vrsta zivota mimo islama ne ispunjava kriterije zivota koji ima smisao. Da bi smisao zivota bio istinski, onda taj smisao mora biti vjecan a nagrada je upravo vjecni Dzennet za one koji se strpe i sljede Allahove propise, jer znaju da je ovaj zivot vrlo kratak i da brzo prodje.

Navest cemo neke prakticne radnje kojih se svaki musliman mora pridrzavati: vjerovati da nema drugog boga osim Allaha i da je muhammed s.a.v.s.njegov rob i poslanik, redovno i cijelog zivota obavljati propisane namaze, davati zekat, postiti mjesec ramazan, obaviti hadz kad bude u mogucnosti.

Ovo su prvi i najvazniji koraci ispunjavanja obaveze svakog muslimana u njegovoj odluci robovanja Allahu, pa se ujedno kaze kako to predstavlja pet osnovnih temelja na kojima pociva islamska vjera.

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Često, kada smo svjedoci diskusija vezanih za religiju, čujemo da niko nema pravo da osuđuje vjerovanja nekog drugog, ili da je religija privatna stvar pojedinca i da ne možemo reći da je ispravno ili pogrešno. Kroz istoriju, društva su svoje zakone i etiku zasnivali na “apsolutnim istinama” koje su oni smatrali da “ispravnim”. Ovo je posljedica toga što se ili neki spoljašnji tekst smatrao vrhovnim, ili urođenog osjećaja u ljudima po kojoj oni na neke stvari gledaju kao na dobre, na neke kao na loše. Ljudi, u određenim granicama, mogu da neke stvari vide kao dobro, odnosno zlo. Na primjer, svi ljudi, u njihovoj prirodi, i ako nije došlo do perverzije uma, će na fekalije i na urin da gledaju kao na nešto prljavo. Takođe, za neka djela kao što su krađa, ubijanja i laž je poznato da su zle, dok su istina, iskrenost i poštenje uzvišene osobine. Svemu ovome je razlog urođen osobina u ljudima, ali kao što je to spomenuto iznad, taj osjećaj je ograničen.

Ako neki kažu da niko nema pravo da osuđuje tuđa vjerovanja, onda ti isti ljudi se sami sebi suprotstavljaju. Ako ih upitate da li su ubijanje djece i samoubistvo ispravni i prihvatljivi, oni će naravno odgovoriti da to nije. Ali, ako bacimo pogled na neka društva, kao na primjer na neke religije u Srednjoj Americi, vidjećemo da oni vjeruju da je djeteubistvo jedan od načina da se približe njihovim bogovima. Takođe, danas, imate je u Hinduizmu pohvaljeno da se žena ubije nakon smrti muža. Ako [gore spomenuti ljudi, op. Prev.] stvarno vjeruju da je religija lična stvar pojedinca i da oni nemaju pravo da se miješaju u to ili da to osuđuju, onda bismo na kraju završili sa dozvoljavanjem ubijanja beba, jer je to ispravno onima koji vjeruju da je to pohvalno, i rekli bi da ljudi nemaju pravo da ih osuđuju.

Ako sada posmatramo na ovo iz očiju jednog pojedinca, vidjećemo da svako ima svoju individualnu percepciju dobra i zla, bez obzira na to da li je ta percepcija zasnovana na vjeri, zakonu, kulturi ili sopstvenom razmišljanu. Neko može da vjeruje da je preljuba sasvim prihvatljiva, dok će neko drugi da misli da nije. Neko će da vjeruje da mu je dozvoljeno da se opijaju narkoticima, jer je to njihovo tijelo, dok će drugi da vjeruju da je to kriminal. Niko ne bi bio u mogućnosti da da kaže da je nešto dobro ili loše, i svi ljudi bi bili repušteni svojim zamislima da vjeruju i da postupaju po onome što oni misle da je ispravno.

Ako bismo ovo pravilo implementirali u društvo, dobili bismo zajednicu u kojoj vlada anarhija, gdje nijedan zakon ne bi mogao biti donešen niti sproveden, jer se zakon zasniva na tome da su neke stvari dobre, a neke loše. Ako bi neko rekao da postoje određene istine, na kojima se svi ljudi slažu i na osnovu kojih se zakoni mogu donositi, onda je ovo ispravno, ali samo do određene mjere, jer, kao što smo to već rekli, ljudi samo do određene mjere i imaju urođenu osobinu da razlikuju dobro od zla. Ali kao što vidjeli, ovaj urođeni osjećaj se često iskrivi pod uticajem različitih društvenih, psiholoških ili vjerskih faktora, tako da neka djela, koja su ranije bila nemorana i loša, postaju dobra i prihvatljiva, a neke stvari neprihvatljive za ljudski prirodu postaju ključem spasa. Ovo se jasno izražava u demokratskim društvima gdje se zakoni donose na osnovu mišljenja većine. I tako vidimo da neke stvari koje su ranije smatrane nečim potpuno apsurdnim i nemoralnim postaju prihvatljive, i to se dešava do te mjere da se oni koji zastupaju drugačije mišljenje smatraju strancima ili otuđenicima.

Iz ovog razloga, ljudi se ne mogu prepustiti sami sebi da donose odluke šta je ispravno, a šta ne. Čak i u društvima gdje je zastupljena samo jedna religija, ali u kojima se država odvaja od religije, vidimo da, iako se slažu po pitanjima vjere, da se uveliko ne slažu po pitanjima vezanim za društvo. Ono što se, recimo,u Francuskoj smatra legalnom starošću u kojoj neko može pristati na polni odnos, to se u Americi smatra silovanjem. Dok je abortus legalan u jednoj zemlji, zločin je u drugoj; dok je homoseksualnost ispravan način života u jednom društvu, u drugom je veliki grijeh.

Dakle, ako sad kažemo da je istina apsolutna, i da nije relativna u odnosu na svakog pojedinca i na svako društvo, onda se postavlja pitanje: Koja su to moralna načela kroz koja se istina manifestuje i ko o nima odlučuje? Koji su to zakoni koji treba da budu implemenirani u društvu? Da li o tome odlučuju advokati i sudije koji su dostigli određeni stepen “pravne prosvjeljenosti”, političari koji najčešće donose odluke radi svoje koriste ili za korist svojih zemalja, ili filozofi koji su došli do univerzalnih istina svojim ličnim razmišljanjima? Kao što smo vidjeli, ljudi nisu u mogućnosti da o ovim stvarima odlučuju, inače bi to povuklo za sobom katastrofalne rezultate, kao što se to I vidi u mnogim današnjim društvima, preplavljenim bolestima. Jedini Koji ima pravo da propisuje šta je dobro i šta je loše je Onaj Koji nas je stvorio, i koji zna šta je najbolje po nas, a to je Bog Svemoćni. Bog je Taj Koji je stvorio ovaj svijet i koji je postavio vage pravde. Bog je Taj Koji je savršen i Koji nema nedostataka.

Veći dio diskusije bio je posvećen vjerovanjima koja se tiču morala i djela, ali ono što je još važnije su ona vjerovanja koja se tiču Boga, a o tome će biti riječu sljedećem članku.

Drugi dio logičkog argumenta koji dokazuje da je istina apsolutna, a ne relativna, i to kroz ispitivanje različitih religijskih principa u različitim vremenima i na različitim mjestima.

Oni koji vjeruju da je istina relativna i da su sva vjerovanja ispravna smatraju da nije moguće reći da je vjerovanje jedne osobe pogrešno, jer je, za njih, religija u potpunosti individulano vjerovanje. Neispravnost ovoga je očigledna i ne moramo zalaziti u detalje kako bi ovo opovrgli. Ako jedna religija kaže da je Isus bio lažni vjerovjesnik, druga kaže da je Bog, a treća kaže da je on čovjek odabran da bude vjerovjesnik, kako onda sve ovo troje može biti istovremeno tačno? Isus, Bog ga blagoslovio, je zasigurno jedno od ovo troje, ali sve troje nije moguće. Zbog toga, kako je samo jedan od ova tri iskaza tačan, bez obzira koji je to, to se ostali iskazi smatraju laži.

Međutim, ovo ne znači da jedna osoba nema pravo da vjeruje ono što hoće da vjeruje, jer je to pravo koje je Bog dao svim ljudima. Ali, istovremeno, ne možemo otići u drugu krajnost, i reći da je sve tačno, i da niko nema pravo da donese sud o tome.

Takođe, pravo jedne osobe da vjeruje da vjeruje ono što hoće da vjeruje ne povlači obavezno za sobom da ima pravo da to svoje vjerovanje javno praktikuje ili obznanjuje, jer zakoni doneseni u društvu uvijek gledaju na posljedice određenih stvari na većem društvenom stepenu, odnosno posmatra se da li su te radnje [stvari] korisne ili, pak, štetne, po društvo uopšte.

Iz svega do sada navedenog se može doći do jednog zaključka, a to je: ili su sve religije koje danas imamo u svijetu lažne, ili postoji jedna koja je sveobuhvatna Istina; jer iako među određenim religijama postoje sličnosti, isto tako postoje i temeljne razlike.

Ako bismo rekli da ne postoji nijedna religija u svijetu koja je istinska, onda bi to za sobom povuklo zaključak da je Bog nepravedan, jer nas je pustio da lutamo Zemljom griješeći, bez toga da nam pokaže ispravan način kako da neke stvari uradimo, a sve ovo je nezamislivo za Boga Koji je pravedan. Dakle, jedini logički ispravan zaključak je da postoji jedna istinska religja, koja u sebi nosi uputu u svim poljima života: vjerskog, moralnog, društvenog, i individualnog.

Kako da saznamo koja je to religija? Na svakom ljudskom biću je da o ovom istražuje. Čovjek je stvoren sa uzvišenom svrhom, a ne samo da jede, spava, da živi od danas do sjutra i da zadovoljava svoje strasti. Da bi mogli ispuniti tu svrhu, moramo prvo saznati šta je ona tačno, a to se može postići samo istraživanjem.

Ako pojedinac vjeruje da Bog postoji, i da Bog sigurno nije ostavio ljude da lutaju u zabludi, onda taj pojedinac mora da traži tu religiju, taj način život, koji je Bog objavio. Štaviše, ova religija nije sakrivena, niti je moguće da je teško pronaći i shvatiti, jer bi se to kosilo sa svrhom upute. Takođe, poruka te religije je nepromjenjena kroz istoriju, jer smo spomenuli da je to od svojstava apsolutne istine. Sem toga, ta religija ne sadrži laži niti kontradikcije, jer laž ili kontradikcija u nekoj od stvari religije bi dokazala neispravnost religije u potpunosti, jer bi sumnjali u integritet tekstova.

Ne postoji nijedna religija koja ispunjava uslove koje some gore spomenuli izuzev Islama, jer je to vjera koja je u skladu sa ljudskom prirodom, vjera propovjedana od strane svih vjerovjesnika kroz istoriju čovječanstva. Ostale religije koje vidimo danas, poput Hrišćanstva ili Judaizma, su ostaci vjere koju su u njihovo vjere donijeli poslanici, a to je bio Islam. Međutim, vremenom, ove vjere su iskrivljene i izgubljene, i ono što danas imamo od njih jeste mješavina istine i laži. Jedina vjera koja je bila sačuvana i čiju poruku su svi vjerovjesnici kroz istoriju propovjedali bila je Islam, jedina istinita religija, koja nudi uputu u svim sferama ljudskog života: vjerskoj, političkoj, društvenoj i individualnoj, i na ljudima je da izučavaju ovu vjeru, da ustanove njenu istinu, i da je slijede.

- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prije nego sto sam kovertirala u islam trazila sam pravi put, put istine, ali ga nisam nikako mogla pronaci u kriscanstvu. I poslije nekog vremena sam izasla iz svedske crkve. Vjerovala sam u boga, ali nisam nasla nacin na koji bih se mogla moliti bogu, nikad nisam mogla zamisliti boga kao covijeka. Slika koju krscanstvo daje je vrlo tesko shvatiti i nikako mi nije islo u glavu shvatanje slike i lika Isusa kako to krscanstvo objasnjava. Pocela sam citati sama i posudivala sam knjige o islamu kada sam trazila studije na univerzitetu u Stokholmu. Dio studija se upravo radilo o islamu i tamo na univerzitetu u Stokholmu je bilo muslimana sto su studirali. Ustupila sam u kontakt sa jednim da bih se nesto vise naucila o islamu. Trebala mi je citava skolska godina da bih tek poslije prihvatila islam. Imala sam san koji je bio tako jednostavan i cist prije nego sto sam konvertirala. Plivala sam u jednoj rijeci, okolo je bilo dosta drveca ali sva drva su bila mrtva, sve je bilo crno i mrko, plivala sam dosta dugo ali postajalo je sve teze i teze, pored su bili moji prijatelji ali mi nisu nikako pomagali, kad odjedno podaleko od mene vidim jaku svjetlost i kad sam dosla do tog mjesta vidim nesto skroz drugacije, i tu stoji covijek sa bijelom odjecom i pokazuje mi da dodem, da mu pridem. I kad sam zaplivala dalje odjednom oko mene pocinje voda da postaje zlatna, oko mene je bila svijetlost i lijepo zelenilo umjesto mrtvog drveca. Bila su to zelena drveca sa vocem popunjeni. I kada sam se probudila i biciklom krenula u stvarnost vidjela sam sve drugacije, u drugacijoj svijetlosti, sve je bilo zeleno i lijepo, kao sto je bilo u snu, iako sam prolazila tim putem vise puta nisam to primjecivala do poslije mog lijepog sna al od tada sam bila puno sretnija i radosnija.

Ono sto me je najvose privuklo islamu jeste kako muslimani gledaju na boga, i da islam nije samo nedeljom nego svaki dan. Za mene je bilo jasno da hocu da budem muslimanka ali bilo jos toga dosta oko mene, moja dijeca sto imaju oca svedanina, i naravno okolina. Bilo je tesko. I morala sam uzimati sve korak po korak, jer nije islo sve odjednom. Mislila sam puno na svoju dijecu. Bio je jedan muz moje prijateljice sto je rekao: ”zasto je uradila tako, zasto nije trazila psihicku pomoc, bolje bi joj bilo to nego da primi islam”, ali kad je poslije nokg vremena vidio da se ja dobro osjecam dodao je: ” islam ce pruzeti cijeli svijet i bit ce velika prijetnja i zato ti hoces da postanes muslimanka tako da kad to vrijeme dode ti ces biti vec muslimanka” , zatim se Susanne nasmijala. Ovo je bio covijek koji je imao fakultetsko obrazovanje, bio je akademicar. Poslije toga su i prijateljice govorile o potistenju zene u islamu : ” ti sto si bila aktivna u ”zenskom pokretu” ( znaci zena je stitila sva zenska prava), i imas veliko skolsko obrazovanje, kako mozes tako da uradis? Primit jednu vjeru koja ponizava zene! ” Ja opet kazem da to nije istina. Oni nista ne razumiju o islamu. Mjesaju religiju sa kulturom. Ima jedna recenica u Kur´anu sto kaze: ” vecina njih ne zna istinu” . a ako ne znas nista drugo onda vjerujes medijima koji isto imaju visoko obrazovanje, kako oni mogu tako reci? Islam je nesto sto je vece od znanja. Kazem iskreno da sad osjecam veliku harmoniju u svom zivotu. Imam ponos u svom zivotu kao nikad prije i znam sta god da mi se desi ostacu jaka i cvrsta. Tako je kad se gleda moj zivot prije i sada. Tu dok sam uvijek osjecala pritisak prije je taj nacin prikazivanja zene na sve nacine u svim pogledima. Osjecam da u islamu nemam pritisak nikakav na sebi. Ostavila sam ”pokret zena” jer sam shvatila da vecina toga radilo da bih zena postala kao i covijek. To je skroz bespotrebno i naravno da treba gledati da zena ima pravo i mogucnost u drzavi u kojoj zivi kao i covijek. Rezultati koje vidimo danas jesu da 50% bracni veza se raspadnu. Covijek bih trebao naci nekoga koga moze kompletirati i pomagati medusobno, umjesto da uvijek dolazi do sudara i borbe izmedu covijeka i zene.

Moj sin ima 16 godina i on je ateista, moja kcerka ima 19 godina i vjeruje u boga, ali ona je krscanka i njoj nije tesko palo sto sam ja presla na islam. Iako je za moju djecu bilo tesko iz samog pocetka jer im je otac svedanin. Za mene je bilo sve ispravno i mislim da znaci puno odgojiti svoju dijecu na pravi nacin. Nadam se da ce pronaci pravi put jer oni biraju sami.

U kuci imam sliku Kabe i citat iz Kur´ana i jedno od moje djece se stidi toga i kaze: ”kako cu dovesti kuci prijatelje i sta cu ima reci kada ovo vide?” i naravno ja sam mu odgovorila: ” nadi neki nacin da im kazes tako da se ti dobro osjecas i da ne odsjecas nikakvu tegobu kada ima to kazes.” Ja sam sama izabrala islam zato sto je to za mene dobro a moja djeca biraju sami. Hocu da mojoj djeci bude sto bolje i lakse u zivotu. I ne mogu svoju djeci natjerati.

Na poslu je cudno ostalima kako ja obavljam molitvu bas na radnom mjestu. Inace oni ne reaguju na to sto sam ja postala muslimanka jer zivimo u demokratskoj zemlji gdje svako ima pravo da slijedi koju god religiju on ili ona hoce. U skoli gdje moje mlade dijete ide pozvali su me da pricam o islamu. I moje dijete naravno nije htijelo da kazem prijateljima da sam muslimanka. Da budes musliman ovdje znaci da si uvijek oblozen nekim pitanjima ali za mene to nije tesko jer znam sta islam daje i sta islam donosi. Sto se tice ljudi jedan dio je zainteresiran da odrzava dijalog, da diskutira. Vecina ljudi kaze ma da, ma da. Islam nije dobar za ljude koji dolaze sa bliskog istoka iz tog razloga sto misle da se samo ratuje zbog islama medutim situacija govori suprotno ali nazalost to mnogi ljudi ne znaju.

Moj pogled na islam je bio vrlo, vrlo daleko ali kad sam pocela da citam o islamu, ta se vjera sve blize i blize priblizaval meni jer sam saznavala dosta stvari i shvatila sam da je to vjera za mene. Sve to dolazi iz mog kontakta sa Kur´anom jer je to knjiga koja je putokaz ljudima, kako cu tretirati druge ljude i kako prolaziti kroz zivot.

Prije nego sto sam saznala sta znaci postiti mjesec ramazan, kontala sam postiti jedan cijeli mjesec da vidim kako je to. Mislila sam da mogu piti barem vodu dok postim. Ali u stvarnosti sam vidjela da uopste nije tesko postiti mjesec ramazan. Ima i drugi stvari osim posta u ramazanu, a to je izmedu ostalog: solidarnost, jedinstvo, i sa osjecajem kako je onima sto ovako moraju tokom cijele godine jer nemaju sta da jedu i piju. Vrlo mi je jednostavno kada postim jer znam da to nije ze mene nego sa Boga. I kada se iftarim osjecam lijepo i cvrsto jedinstvo. Veoma sam ponosna da sam postala muslimanka i kajem se da to nisam postala vec ranije.

Kako se zena tretira u islamu, ako si vec zena i slijedis islam onda moram da prizam da nema nista u tome da je tesko jer je sve vrlo jednostavno i lahko za raditi i pridrzavati se toga. Ali u islamskim zemljama na mnogim mjestima se zena muslimanka vrlo lose tretira, ima los odnos sa njom ili postupanje lose i na kraju krajeva potistena je ali zasto? Zato sto u tim zemljama ili mjestima nema nikog da slijedi Kur´an, ako se vidi i procita ta casna knjiga onda cete vidjeti koliki stupanj zena ima u islamu i da tretiranje i ponasanje prema zeni mora da bude iznimno lijepo, sa respektom i naravno sa velikom ljubavlju i paznjom. I naravno zena se ne smije tretirati kako se to desava danas na nekim mjestima. .

U familijarnom zivotu je isto tako puno drugacije i to primjetim sama na sebi jer je familija uvijek broj jedan poslije boga i to svi pravi muslimani znaju i rade da familija bude jedna dobra i jaka zajednica koja ce ako u rahatluku da zivi. Pomazuci jedni drugima, u svim poslovima i privatnim stvarima. Covijek i zena su razliciti ali je lakse kao musliman u toj zajednici zivjeti, jer je sve definisano na jedan nacin, i ako se mozemo toga drzati nikad necemo zalutati.

Ljubav medu sestrama muslimankama je za mene nesto posebno. Kad bih razlikovala zivot u pokretu zena i sada kada sam muslimanka i kako mi je sa sestrama muslimankama mogu zasigurno reci da velika razlika izmedu te dvije stvari. Ta ljubav postoji u islamu samo i nigdje vise. Odakle god da dolazimo, kakve god smo boje i kakve god smo rase, iz kakve porodice dolazimo, opet naidemo na nesto zajednicko a to je ljubav prema vjeri islamu. I to je nesto za mene sto je fantsticno.

Bila sam na konferenciji za sestre muslimanke u Sudanu. Bilo je super. Doslo je sestara iz citavog svijeta, druzili se zajedno, i u hotelu smo pricale jedni sa drugima i osjetili veliku ljubav i zajednicu izmedu nas. ”Subhan Allah” ( Härlig är Allah!) iako smo dolazili sa svih krajeva svijeta, opet smo nasli zajednicku stvar koja nas je sjedinila, to je bio islam.

Islam mi je dao puno toga, ovdje je nacin zivota napravljen da ganjamo i zaradujemo pare, da trazimo moc, i da ganjamo poziciju na razlicite nacine, i naravno materijalne stvari. To nije toliko vazno jer je bitno gledati na vaznije stvari od tih. Moje unutarnja stvarnost kao i moja dusa i ono sto dolazi poslije, to je vazno. Islam mi je dao mir koji nisam prije u sebi osjecala. Kada osjecam da mi je tesko u zivotu obratim se bogu. Islam mi je pomogao da promjenim misljenje o puno, puno stvari, kako da se ponasam u razlicitim situacijama. Imam puno veliku familiju ovdje, i u Malmeu, Danskoj i Norveskoj. Ponekad kad mi je tesko pogledam sliku jedne zene koja je porijeklom iz Palestine, preselila je na bolji svijet, ona me je puno toga o islamu naucila. Dosla je ovdje kao tinejdzerka i rodila 25-oro djece tokom svog zivota. Izgubila je puno djece u ratu ali opet je imala radost u srcu jer je mogla svoju tugu da podjeli sa sestrama u vjeri i znala je da nije jedina. I mogla je na taj nacin da nade radost i snagu u zivotu i tako to prenosila i drugima pa i meni. Ja ne mogu da shvatim da je neko izgubio toliko djece i da je opet nije bila tuzna i nije plakala, ja ne znam da bih mogla to da izdrzim vec bih uvijek bila u suzama iz zalosti za tom djecom. Ona je imala znanje da bog postoji i da je sve u njegovim rukama. Imam njenu sliku kada mi je tesko i kada je pogledam bude mi lakse, kada radim puno, kada su djeca nevaljala, i kad sve pritisne sa svih strana, pogledam u njenu sliku i bude mi lakse..

Ima puno stvari koje su lijepe u islamu, a najljepsa je da nisam nikad sama i da je bog uvijek uz mene. Prije sam bila uvijek sama iako sam se uvijek druzila i bila okruzena sa ljudima, ali ne vise jer sada je bog sa mnom.

Kako muslimani trebaju da odhrane svoju dijecu nauce se citajuci Kur´an. Ima dosta nacina koje oni ponesu sa sobom iz svojih zemalja koje nemaju nikakve veze sa islamom.

Ja sa razvijam kao muslimanka cijelo vrijeme, i onda nadem du potporu u islamu i boziju knjigu i osjetim da je sve tacno. Znam kako sta trebam da radim jer je to tacno. Za mene je bilo vrlo tesko da nosim…! Znas sto se kaze u krscanstvu: ” ja sam siromasna, u grijesna osoba koje je grijesila citav svoj zivot.” tesko je sve to nositi. Vrlo je tesko. I treba da bude tesko. Normalno je da ja nisam bezgrijesna, jer sam opet zivo bice, nisam bezgrijesna.

U islamu ima milostivost, molim boga i nadam se za oprost. Islam je za mene putokaz. Uvijek ima izlaz. Poslanik Muhammed na mene puno utice jer je on pricao sa bogom, i pomogao meni da nadem pravi put. Dobio je zadnju objavu za koju ja osjecam veliku ljubav. I isus je isto dobio objavu i pokazao nam jedan dio puta do islama.

Kur ´an znaci za mene put, put koji ja mogu da slijedim. Osjecam veliku potpru i mislim kad bih svi ljudi shvatili ono sto stoji u Kur ´anu i ako to slijedimo, onda bih zivjeli na jedan veoma izvrstan zivot na ovoj zemaljskoj kugli. Znam napamet na arapskom jeziku pet poglavlja iz Kur´ana. Ono poglavlje koje je na mene ostavilo veoma velik efekat je poglavlje nazvano suretul-ehad. Veoma je vazno to bas za mene i cesto isticem to kada pricam o islamu, i kako sam postala mulimanka jer bas to poglavlje potvrduje vjerovanje u jednog boga na najbolji nacin.

Najsretniji dan u mom zivotu je bilo kada sam jedan dan vozila biciklo i vrijeme je bilo suncano i prelijepo. Sjecam se da je to bio 16 oktobar, 1994 godine. Tad se sve promjenilo. Sve je bilo divno i to se moglo vidjeti na mojim ocima.

Pet molitvi dnevno za mene znaci ritam u danasnjici, da se smirim i radim nesto drugo nego uobicajeno. Kada imam u sebi harmoniju, onda imam volju i mogucnost da komuniciram sa ljudima.

Moj savljet mojoj djeci jeste da nikad ne sude drugim ljudima.Onima koji traze sustinu sa zivotom kazem samo da citaju i slusaju druge ljude.Za muslimane koji ne praktikuju islam moram reci da se vrate tome. I za moje sestre u svijetu kazem naravno da traze jos znanja.

Nadam se da buducnost nosi islamsku drzavu i da ce narod zivjeti po casnom Kur´anu.

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Koji nam je to najsretniji dan u nasem zivotu? Dan kada smo maturirali u gimnaziji? Dan kada smo diplomirali na fakultetu? Ili, mozda je to dan kada nam se rodilo nase prvo dijete? Sve u svemu, jako bi se tesko bilo opredijeliti za konacan odgovor u kojem bismo morali odabrati samo jedan dan. Jer, sretnih trenutaka u nasim zivotima je bilo zaista mnogo, kao i onih koji su nam pokvarili raspolozenje. Medjutim, ovom prilikom cemo se dotaknuti onog najsretnijeg, najjedinstvenijeg i najiscekivanijeg trenutka u zivotu! Koji je to trenutak? Ukoliko ste pogodili, a ukoliko i niste, pricekajte, mi cemo vam ga ubrzo otkriti! No, prije toga, savjetujemo vas da vasu paznju potpuno usredotocite na ono sto cete imati priliku da procitate u redovima koji slijede.

Dobro, ukoliko ste spremni, krenimo...

Najsretniji trenutak u nasim zivotima, ipak ne bi trebala biti matura nakon zavrsene skole. Ne bi to trebao biti ni dan kada smo diplomirali na fakultetu. Isto tako nije to zasigurno ni trenutak kada smo posmatrali nase prvo dijete kako dolazi na ovaj svijet... Najsretniji, najbitniji i najiscekivaniji dan u nasem zivotu, jeste dan kada cemo se sresti sa nasim Gospodarom! Da! - upravo tako, to je dan susreta sa Onim u cijim riznicama se nalaze sva blaga - Onim koji ispunjava sva obecanja, a od kojih je i ono covjeku najbitnije - ''Vjecita nagrada - Dzennet''!

Ali, zaustavimo se na sekund ovdje i priznajmo, da ce taj dan biti obasjan srecom, iskljucivo samo onoj osobi koja bude iskren vjernik, odnosno, mu'min! Samo mu'min ce se toga dana okrenuti iza sebe, i vidjet ce prasnjavi dunjaluk, i sve brige i tegobe koje su ga mucile, a koje definitivno toga trena ostaju iza njega! Zatim ce pogledati naprijed, i vidjet ce Dzennet! Dzennet, koji ce svojim bljestavim prizorom u zaborav potisnuti sve probleme, boli i tegobe, koje su covjeku na ovom svijetu bile nanesene! To se zove pravi rahatluk i tada ustvari pocinje vjecnost! - vjecnost koja nece imati primjese bilo kakvih iskusenja, problema, niti belaja! Pa zar ovo, cijenjeni prijatelju, uistinu ne bi trebao da bude najsretniji dan u covjekovom zivotu - dan podjele nagrada!?

Ali... tu postoji samo jedan uslov! A to je, budi brate vjernik, mu'min, poslusni Allahov rob! U protivnom, taj isti dan, nece odgovarati navedenom opisu! Naprotiv, bit ce najkobniji dan u tvome zivotu, nakon cega vise nema popravnog, tj. nema povratka nazad! Medjutim, tom danu, tom najsretnijem trenutku u zivotu mu'mina, ipak prethodi jedno veliko iskusenje, kojem se cak i oni medju nama najbolji, nece moci oduprijeti! Prelazak iz ovog prlozanog, u onaj vjecni svijet, od kojeg nas dijeli svega nekoliko godina, sati ili trenutaka... - uslovljen jednom velikom misterijom, koja se smrt zove! Istina je da je smrt jedna od nerado slusanih tema, koja ce razumnom covjeku, priznat cemo, definitivno pokvariti raspolozenje - ukloniti mu osmjeh sa lica! Ali, da li je s hodno tome, rjesenje bjezati od te price, izbjegavati skupove gdje se o njoj govori?! Ili, drugim rijecima kazano, da li ce nas zaborav i neprisjecanje na ovaj neizbijezan momenat, osloboditi sudbine da se sa smrcu susretnemo!? Definitivno, - Ne!

S toga, budimo razumni i hrabri, te prisjetimo se ovom prilikom zajedno tog neizbijeznog casa, i izvucimo odredjene pouke. Da, uradimo to danas, i dopustimo da odredjene cinjenice pozitivno utjecu na nas, na nas zivot, prije svega, na nas odnos prema Onome, kome cemo se na kraju zbog polaganja racuna zasigurno vratiti, Uzvisenom Allahu.

Sada, kada smo shvatili da nam tim 'sokakom' valja neizbijezno proci, na nama je da potrazimo uputstvo koje ce nam ukazati na valjane smijernice, kako bismo i mi bili od onih kojima ce taj dan biti ustvari najsretniji dan! To uputstvo se zove Kur'an! Da, to je ona knjiga koja se kod velikog broja nas, nalazi na najvisem mjestu u nasoj kuci, zamotana u debeli mirisljivi rucnik, na najvisoj polici naseg regala... Obzirom da je opste poznato, kakav je nas odnos naspram ovog neprocjenjivog blaga, Kur'ana, (cast izuzecima), namjerno cemo preskociti taj detalj, - kriticki osvrt na nase izucavanje Kur'ana, naseg 'uputstva', te ozbiljno razmisliti o njegovim uputama i smjernicima, koje se ticu naseg napustanja ovog svijeta.

U tom smislu, kazao je Uzviseni Allah: ''Pazi! Kada dusa dopre do kljucnih kosti, i vikne se; ''Ima li vidara?'' i on se uvjeri da je to cas rastanka i noga se uz nogu savije, toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti: ''Nije vjerovao niti je molitvu obavljao, nego je poricao i ledja okretao, a onda svojima bahato odlazio.'' Tesko tebi! Tesko tebi! i jos jednom: Tesko tebi! Tesko tebi! Zar covjek misli da ce sam sebi prepusten biti, da nece odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrusak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik ucini, i od njega onda dvije vrste, muskarca i zenu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve ozivi?

Dragi prijatelju, mnogo je onih na cija srca, govor Kur'ana ne ostavlja gotovo nikakvog traga. Bojimo se da su takva srca zapecacena, kao uzrok cinjenja grijeha, i do kojih ustvari ne moze doprijeti nista drugo, osim neistine, lazi i zablude. S druge strane, postoje i oni cije je vjerovanje pomijesano sumnjom, koja je opet rezultat njihovog nemara, koji se ogleda u neizucavanju islamske literature. S toga, u nasem narodu postoji i jedna vrlo opasna izreka, koja glasi: ''A ko je se od tamo vratio''!? Takvima cemo postaviti protu-pitanje: ''Da li ima neko ko mozda tamo nece otici!?'' Ili, upitat cemo ih takodjer: ''Da li postoji neko ko se je vratio u majcinu utrobu, u kojoj smo svi prije naseg dolaska na ovaj svijet boravili!?'' Naravno da ne postoji!

Pa kako smo god u ovome momentu svjesni cěnjenice da smo nekada citavih devet mjeseci proboravili u majcinoj utrobi, kao i toga da se u taj, nazovimo ga 'mikro svijet', ne bismo mogli nikako vratiti, jer to jednostavno ne odgovara zakonitostima ovoga svijeta, isto tako, jednoga dana, kada napustimo ovaj svijet, sjecat cemo se naseg boravka na njemu, ali se na njega necemo moci ponovo vratiti, jer to takodjer ne odgovara zakonitostima Uzvisenog Allaha. Dakle, kao sto se u ovome momentu, ne bismo mogli vratiti u majcinu utrobu, iako smo u njoj bez imalo sumnje svi boravili, isto tako, nece postojati mogucnost da se sa Onoga svijeta, vratimo na ovaj svijet, na kojem, slozit cemo se, bez imalo sumnje, evo boravimo. Sve su to destinacije ili etape covjekovog putovanja kroz vjecnost, koje opet vodi ka vjecnom odredistu, Dzennetu ili Dzehennemu! Ovakav logicki prikaz i poredjenje, trebalo bi otkloniti svaku sumnju koja se tice zivota na Onom svijetu, naravno, iskljucivo kod razumnih insana. Navest cemo jos jedan racionalan primjer, koji bi takodjer trebao da posluzi kao odgovor, svima onima koji jos uvijek sumnjaju u zivot nakon smrti, a koji su razumom obdareni. Naime, zamislimo mrtvaca u kaburu i covjeka koji spava...

Njih dvojica se nalaze u identicnom-lezecem polozaju, i kao sto covjek u ruznome snu, osjeca za strah, da ga neko proganja, muci i bol mu nanosi, a mi koji ga posmatramo ne primjecujemo nikakve znakove patnje na njemu, tako i mrtvac koji se nalazi u kaburu, u lezecem polozaju kao i covjek koji spava (sanja), osjeca sve gore navedeno, ovisno opet, da li je cinio dobro ili zlo, dok je boravio na Zemlji. Pa nije li onda nas san, skoro svakodnevni ibret i jasan znak, da bez obzira na nase stanje u kojem se nalazimo bez svijesti, ipak zivimo, osjecamo radost, bol, veselje i patnju, a sve se to desava u momentu kada nismo svjesni, u snu!? Stoga, mogli bismo kazati, da je nas san jasan znak koji nam dolazi od strane Milostivog Stvoritelja, kako bismo na osnovu njega, bili u prilici da napravimo simbolicno, ali jasno poredjenje zivota u kaburu i naseg sna, koji zbog slicnosti stanja, dijele neraskidivu vezu. Tog dana, napustit cemo nasa zdanja, nase kuce, zenu, djecu, rodbinu... Samo u jednom trenu, ostavit cemo sve ono zbog cega smo se ponajvise umarali, - ostat ce citav dunjaluk! Da, to je istina u koju vjerujemo svi, bez obzira na nasa politicka, vjerska i svaka druga ubjedjenja. Svi vjerujemo u smrt. Ali pitanje koje nam se nakon svega ovoga namece, glasi: ''Pa sta nas onda sprjecava da se za nju, pripremamo?!'' Interesantno, nista drugo do lazna nada! Je li tako? Svi mi vjerujemo da ce taj momenat jednoga dana zasigurno doci, ali nas nada u dug zivot, to da ce sutra, prekosutra, ili iza prekosutra... dzenaza klanjati nekom drugom, ali ne i meni. Medjutim, kada malo zastanemo i ozbiljnije razmislimo, onda tek vidimo da sami sebe lazemo. Zasto smo prema sebi toliko nepravedni?

Zasto smo prema ovoj neprikosnovenoj istini toliko licemjerni? Zar dzenaza i ukop tvog najboljeg prijatelja ili bliznjeg rodjaka, na kojoj si i sam prisustvovao, nije bila nedvosmislen znak upozorenja tebi, da je mozda vec sutra i na tebe red, jer i on nije vjerovao da ce bas toga dana biti ukopan, ali eto, desilo se...

Da, uvijek se desi... samo se desi i nikad se ne najavi! Takva je smrt! Dobro, kada je vec tako, a sigurno jeste, ja cu, prijatelju moj, za smrt da se spremam, a ti kako zelis... Sto se tice mene, ja nikada vise ako Bog da necu dozvoliti da namaz propustim, jer cu za njega prvo biti pitan. Ustvari, namaz i jeste zadnja karika koja covjeka veze za njegovu Vjeru, pa kako i s kojim pravom da je ja sam kidam!?

Ja, prijatelju moj, obecavam ti, nikada vise necu dozvoliti da u moja usta dospije i kap alkohola, jer bih time ugrozio svoju sigurnost i srecu u tom danu! Dragi brate, sto se mene tice, vise Kur'an u mojoj kuci nece biti na vrhu regala, umotan u najdeblji rucnik, koji se po nekoliko godina, od mevluda do mevluda ne razmotava i ne otvara. Kur'an ce od danas biti moje uputstvo, ono uputstvo koje smo na pocetku spomenuli, a koje nam je neophodno kako bismo se uspjesno pripremili, te kako bi nam dan smrti, ustvari, bio najsretniji dan u nasem zivotu, dugo-ocekivani dan susreta sa nasim Gospodarom!

Iako bi se dosta toga na ovu pricu moglo nadovezati, ja cu, prijatelju moj, ovdje zavrsiti, a ti mi nemoj zamjeriti. Odnosno, zavrsit cu rijecima Uzvisenog Allaha, objavljenim meni i tebi, a koje glase:

''A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je Dzehennem, uzasno je ono boraviste! Kad budu u nj. baceni, pucketanje njegovo ce cuti, i on ce kljucati, gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u nj. baci, strazari u njemu ce je upitati: ''Zar nije niko dolazio da vas opominje?'' ''Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao'' - odgovorice - ,''a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio nista, vi ste u velikoj zabludi!'' I reci ce: ''Da smo slusali ili razmisljali, ne bismo medju stanovnicima Dzehennema bili!'' I oni ce priznati da su bili nevjernici - pa, stanovnici Dzehennema ognjenog daleko bili!''

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Koji nam je to najsretniji dan u nasem zivotu? Dan kada smo maturirali u gimnaziji? Dan kada smo diplomirali na fakultetu? Ili, mozda je to dan kada nam se rodilo nase prvo dijete? Sve u svemu, jako bi se tesko bilo opredijeliti za konacan odgovor u kojem bismo morali odabrati samo jedan dan. Jer, sretnih trenutaka u nasim zivotima je bilo zaista mnogo, kao i onih koji su nam pokvarili raspolozenje. Medjutim, ovom prilikom cemo se dotaknuti onog najsretnijeg, najjedinstvenijeg i najiscekivanijeg trenutka u zivotu! Koji je to trenutak? Ukoliko ste pogodili, a ukoliko i niste, pricekajte, mi cemo vam ga ubrzo otkriti! No, prije toga, savjetujemo vas da vasu paznju potpuno usredotocite na ono sto cete imati priliku da procitate u redovima koji slijede.

Dobro, ukoliko ste spremni, krenimo...

Najsretniji trenutak u nasim zivotima, ipak ne bi trebala biti matura nakon zavrsene skole. Ne bi to trebao biti ni dan kada smo diplomirali na fakultetu. Isto tako nije to zasigurno ni trenutak kada smo posmatrali nase prvo dijete kako dolazi na ovaj svijet... Najsretniji, najbitniji i najiscekivaniji dan u nasem zivotu, jeste dan kada cemo se sresti sa nasim Gospodarom! Da! - upravo tako, to je dan susreta sa Onim u cijim riznicama se nalaze sva blaga - Onim koji ispunjava sva obecanja, a od kojih je i ono covjeku najbitnije - ''Vjecita nagrada - Dzennet''!

Ali, zaustavimo se na sekund ovdje i priznajmo, da ce taj dan biti obasjan srecom, iskljucivo samo onoj osobi koja bude iskren vjernik, odnosno, mu'min! Samo mu'min ce se toga dana okrenuti iza sebe, i vidjet ce prasnjavi dunjaluk, i sve brige i tegobe koje su ga mucile, a koje definitivno toga trena ostaju iza njega! Zatim ce pogledati naprijed, i vidjet ce Dzennet! Dzennet, koji ce svojim bljestavim prizorom u zaborav potisnuti sve probleme, boli i tegobe, koje su covjeku na ovom svijetu bile nanesene! To se zove pravi rahatluk i tada ustvari pocinje vjecnost! - vjecnost koja nece imati primjese bilo kakvih iskusenja, problema, niti belaja! Pa zar ovo, cijenjeni prijatelju, uistinu ne bi trebao da bude najsretniji dan u covjekovom zivotu - dan podjele nagrada!?

Ali... tu postoji samo jedan uslov! A to je, budi brate vjernik, mu'min, poslusni Allahov rob! U protivnom, taj isti dan, nece odgovarati navedenom opisu! Naprotiv, bit ce najkobniji dan u tvome zivotu, nakon cega vise nema popravnog, tj. nema povratka nazad! Medjutim, tom danu, tom najsretnijem trenutku u zivotu mu'mina, ipak prethodi jedno veliko iskusenje, kojem se cak i oni medju nama najbolji, nece moci oduprijeti! Prelazak iz ovog prlozanog, u onaj vjecni svijet, od kojeg nas dijeli svega nekoliko godina, sati ili trenutaka... - uslovljen jednom velikom misterijom, koja se smrt zove! Istina je da je smrt jedna od nerado slusanih tema, koja ce razumnom covjeku, priznat cemo, definitivno pokvariti raspolozenje - ukloniti mu osmjeh sa lica! Ali, da li je s hodno tome, rjesenje bjezati od te price, izbjegavati skupove gdje se o njoj govori?! Ili, drugim rijecima kazano, da li ce nas zaborav i neprisjecanje na ovaj neizbijezan momenat, osloboditi sudbine da se sa smrcu susretnemo!? Definitivno, - Ne!

S toga, budimo razumni i hrabri, te prisjetimo se ovom prilikom zajedno tog neizbijeznog casa, i izvucimo odredjene pouke. Da, uradimo to danas, i dopustimo da odredjene cinjenice pozitivno utjecu na nas, na nas zivot, prije svega, na nas odnos prema Onome, kome cemo se na kraju zbog polaganja racuna zasigurno vratiti, Uzvisenom Allahu.

Sada, kada smo shvatili da nam tim 'sokakom' valja neizbijezno proci, na nama je da potrazimo uputstvo koje ce nam ukazati na valjane smijernice, kako bismo i mi bili od onih kojima ce taj dan biti ustvari najsretniji dan! To uputstvo se zove Kur'an! Da, to je ona knjiga koja se kod velikog broja nas, nalazi na najvisem mjestu u nasoj kuci, zamotana u debeli mirisljivi rucnik, na najvisoj polici naseg regala... Obzirom da je opste poznato, kakav je nas odnos naspram ovog neprocjenjivog blaga, Kur'ana, (cast izuzecima), namjerno cemo preskociti taj detalj, - kriticki osvrt na nase izucavanje Kur'ana, naseg 'uputstva', te ozbiljno razmisliti o njegovim uputama i smjernicima, koje se ticu naseg napustanja ovog svijeta.

U tom smislu, kazao je Uzviseni Allah: ''Pazi! Kada dusa dopre do kljucnih kosti, i vikne se; ''Ima li vidara?'' i on se uvjeri da je to cas rastanka i noga se uz nogu savije, toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti: ''Nije vjerovao niti je molitvu obavljao, nego je poricao i ledja okretao, a onda svojima bahato odlazio.'' Tesko tebi! Tesko tebi! i jos jednom: Tesko tebi! Tesko tebi! Zar covjek misli da ce sam sebi prepusten biti, da nece odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrusak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik ucini, i od njega onda dvije vrste, muskarca i zenu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve ozivi?

Dragi prijatelju, mnogo je onih na cija srca, govor Kur'ana ne ostavlja gotovo nikakvog traga. Bojimo se da su takva srca zapecacena, kao uzrok cinjenja grijeha, i do kojih ustvari ne moze doprijeti nista drugo, osim neistine, lazi i zablude. S druge strane, postoje i oni cije je vjerovanje pomijesano sumnjom, koja je opet rezultat njihovog nemara, koji se ogleda u neizucavanju islamske literature. S toga, u nasem narodu postoji i jedna vrlo opasna izreka, koja glasi: ''A ko je se od tamo vratio''!? Takvima cemo postaviti protu-pitanje: ''Da li ima neko ko mozda tamo nece otici!?'' Ili, upitat cemo ih takodjer: ''Da li postoji neko ko se je vratio u majcinu utrobu, u kojoj smo svi prije naseg dolaska na ovaj svijet boravili!?'' Naravno da ne postoji!

Pa kako smo god u ovome momentu svjesni cěnjenice da smo nekada citavih devet mjeseci proboravili u majcinoj utrobi, kao i toga da se u taj, nazovimo ga 'mikro svijet', ne bismo mogli nikako vratiti, jer to jednostavno ne odgovara zakonitostima ovoga svijeta, isto tako, jednoga dana, kada napustimo ovaj svijet, sjecat cemo se naseg boravka na njemu, ali se na njega necemo moci ponovo vratiti, jer to takodjer ne odgovara zakonitostima Uzvisenog Allaha. Dakle, kao sto se u ovome momentu, ne bismo mogli vratiti u majcinu utrobu, iako smo u njoj bez imalo sumnje svi boravili, isto tako, nece postojati mogucnost da se sa Onoga svijeta, vratimo na ovaj svijet, na kojem, slozit cemo se, bez imalo sumnje, evo boravimo. Sve su to destinacije ili etape covjekovog putovanja kroz vjecnost, koje opet vodi ka vjecnom odredistu, Dzennetu ili Dzehennemu! Ovakav logicki prikaz i poredjenje, trebalo bi otkloniti svaku sumnju koja se tice zivota na Onom svijetu, naravno, iskljucivo kod razumnih insana. Navest cemo jos jedan racionalan primjer, koji bi takodjer trebao da posluzi kao odgovor, svima onima koji jos uvijek sumnjaju u zivot nakon smrti, a koji su razumom obdareni. Naime, zamislimo mrtvaca u kaburu i covjeka koji spava...

Njih dvojica se nalaze u identicnom-lezecem polozaju, i kao sto covjek u ruznome snu, osjeca za strah, da ga neko proganja, muci i bol mu nanosi, a mi koji ga posmatramo ne primjecujemo nikakve znakove patnje na njemu, tako i mrtvac koji se nalazi u kaburu, u lezecem polozaju kao i covjek koji spava (sanja), osjeca sve gore navedeno, ovisno opet, da li je cinio dobro ili zlo, dok je boravio na Zemlji. Pa nije li onda nas san, skoro svakodnevni ibret i jasan znak, da bez obzira na nase stanje u kojem se nalazimo bez svijesti, ipak zivimo, osjecamo radost, bol, veselje i patnju, a sve se to desava u momentu kada nismo svjesni, u snu!? Stoga, mogli bismo kazati, da je nas san jasan znak koji nam dolazi od strane Milostivog Stvoritelja, kako bismo na osnovu njega, bili u prilici da napravimo simbolicno, ali jasno poredjenje zivota u kaburu i naseg sna, koji zbog slicnosti stanja, dijele neraskidivu vezu. Tog dana, napustit cemo nasa zdanja, nase kuce, zenu, djecu, rodbinu... Samo u jednom trenu, ostavit cemo sve ono zbog cega smo se ponajvise umarali, - ostat ce citav dunjaluk! Da, to je istina u koju vjerujemo svi, bez obzira na nasa politicka, vjerska i svaka druga ubjedjenja. Svi vjerujemo u smrt. Ali pitanje koje nam se nakon svega ovoga namece, glasi: ''Pa sta nas onda sprjecava da se za nju, pripremamo?!'' Interesantno, nista drugo do lazna nada! Je li tako? Svi mi vjerujemo da ce taj momenat jednoga dana zasigurno doci, ali nas nada u dug zivot, to da ce sutra, prekosutra, ili iza prekosutra... dzenaza klanjati nekom drugom, ali ne i meni. Medjutim, kada malo zastanemo i ozbiljnije razmislimo, onda tek vidimo da sami sebe lazemo. Zasto smo prema sebi toliko nepravedni?

Zasto smo prema ovoj neprikosnovenoj istini toliko licemjerni? Zar dzenaza i ukop tvog najboljeg prijatelja ili bliznjeg rodjaka, na kojoj si i sam prisustvovao, nije bila nedvosmislen znak upozorenja tebi, da je mozda vec sutra i na tebe red, jer i on nije vjerovao da ce bas toga dana biti ukopan, ali eto, desilo se...

Da, uvijek se desi... samo se desi i nikad se ne najavi! Takva je smrt! Dobro, kada je vec tako, a sigurno jeste, ja cu, prijatelju moj, za smrt da se spremam, a ti kako zelis... Sto se tice mene, ja nikada vise ako Bog da necu dozvoliti da namaz propustim, jer cu za njega prvo biti pitan. Ustvari, namaz i jeste zadnja karika koja covjeka veze za njegovu Vjeru, pa kako i s kojim pravom da je ja sam kidam!?

Ja, prijatelju moj, obecavam ti, nikada vise necu dozvoliti da u moja usta dospije i kap alkohola, jer bih time ugrozio svoju sigurnost i srecu u tom danu! Dragi brate, sto se mene tice, vise Kur'an u mojoj kuci nece biti na vrhu regala, umotan u najdeblji rucnik, koji se po nekoliko godina, od mevluda do mevluda ne razmotava i ne otvara. Kur'an ce od danas biti moje uputstvo, ono uputstvo koje smo na pocetku spomenuli, a koje nam je neophodno kako bismo se uspjesno pripremili, te kako bi nam dan smrti, ustvari, bio najsretniji dan u nasem zivotu, dugo-ocekivani dan susreta sa nasim Gospodarom!

Iako bi se dosta toga na ovu pricu moglo nadovezati, ja cu, prijatelju moj, ovdje zavrsiti, a ti mi nemoj zamjeriti. Odnosno, zavrsit cu rijecima Uzvisenog Allaha, objavljenim meni i tebi, a koje glase:

''A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je Dzehennem, uzasno je ono boraviste! Kad budu u nj. baceni, pucketanje njegovo ce cuti, i on ce kljucati, gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u nj. baci, strazari u njemu ce je upitati: ''Zar nije niko dolazio da vas opominje?'' ''Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao'' - odgovorice - ,''a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio nista, vi ste u velikoj zabludi!'' I reci ce: ''Da smo slusali ili razmisljali, ne bismo medju stanovnicima Dzehennema bili!'' I oni ce priznati da su bili nevjernici - pa, stanovnici Dzehennema ognjenog daleko bili!''

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vecina ljudi na zemlji nevjeruju ili su veliki skeptici kad je u pitanju ozivljenje ljudi poslije smrti na Sudnjem danu. Dosta puta se moze cuti izjave poput ove :”A ko se to otamo vratio da nam to isprica” Zato zelim da sa naucnog aspekta i na jedan logican nacin obradim ovu temu detaljno kako nebi bilo sumnje da ce se zaista desiti ono sto nam Bog obecava u Kuranu, a to je da ce ozivjeti cijeli ljudski rod na Sudnjem danu poslije smrti, od prvog covjeka do posljednjeg, kako bi nam svima sudio za nasa djela koja smo pocinili na ovome svijetu.

Bog ce kroz prirodne procese koji ce tad biti uspostavljeni stvoriti cijelo covjecanstvo ponovo, svakog covjeka sa tijelom i dusom kao sto smo sad na ovome svijetu. Kako je moguce da se covjek stvori ponovo kad postane truhle kosti i prasina? Ovo pitanje su se ljudi pitali hiljadama godina, neki su vjerovali u to a neki nisu, to nas Bog obavjestava u Kuranu pa kaze:

23:82. Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

83. I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih". (Kuran)

Isto tako na drugom mjestu u kuranu Bog nas obavjestava o njihovom skepticizmu po pitanju prozivljenja poslije smrti

Bog kaze:

37:16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

17. i naši preci davni?"(Govore nevjernici)

18. Reci(im Muhammede): "Da, a bićete i poniženi!"

19. to će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

20. i reći: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!’ (Kuran)

Ovdje vidimo kako Bog kaze da ce se zaista desiti potpuno prozivljenje sa mesom, krvi , kostima i dusom kao sto smo od tih materijala sad na ovome svijetu.

U Kuranu Bog na vise mjesta daje slikovite primjere kako ce sve to teci i sa naucne strane nam kroz naucna cuda dokazuje da ce se zaista desiti prozivljenje ljudskog roda poslije smrti.

Bog kaze:

39:27 "Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili" (Kuran)

PRVI PRIMJER

Stvaranje jagodice prsta ponovo

Bog naznacava u kuranu kolika je njegova moc kad ljudi sumnjaju u prozivljenje , pa kaze:

75:3. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?
4. Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (Kuran)

Ovdje vidimo da Bog ide u kontranapad onima koji govore da Bog ne moze ozivjeti mrtve, pa im kaze " vi kazete da nemogu sastaviti vase kosti a Ja, naprotiv, mogu da napravim ponovo iste jagodice prsta ponovo kakve ste imali na zemlji". Zasto je Bog bas uzeo primjer jogodice prsta pored cijelog tijela? Pa upravo zato sto je to jedinstveno za svakog covjeka, covjek se potpisiva sa otiscima prstiju, to je poput licne karte.

Otisci prsta kao identifikacijsko sredstvo

DRUGI PRIMJER

Ozivljenje fosiliziranih kostiju

Ovdje vidimo isto kako Bog ide u kontra napad onima koji ne vjeruju da Bog moze da ponovo stvori ljude nakon sto su postali kosti i prasina.

Bog kaze:

49. Oni(nevjernici) govore: "Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?"
50. Reci; "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe
51. ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno." – "A ko će nas u život vratiti?" – upitaće oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio", a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Možda ubrzo!
52. Biće onog Dana kad vas On pozove, i odazvaćete se, hvaleći Ga, i pomislićete da ste ostali samo malo vremena.”

Postavlja se pitanje zasto je Bog uzeo bas kamenje i zeljezo/gvožđe kao primjer pored ostalih stvari?

Pa upravo zato sto se ovdje govori o fosiliziaciji kostiju, opce je poznato da se kosti nakon vise miliona godina postaju kamenje, a nakon kamenja kad prodje jos vise vremena postaju zeljezo ili tacnije receno zeljezni pirit.

Skamenjen fosil dinosaurusa starog vise stotina miliona godina.

Zeljezni pirit, FeS2

Mineral ”zeljezni pirit”, FeS2, se cesto pronalazi u fosilnim ostacima, a pri kontaktu sa kisikom i vodom moze da unisti fosilne ostatke koji se nalaze u muzejima.

Drugim rijecima ”I da ste postali kameni i zeljezni fosili mogu vas ponovo ozivjeti”

TRECI PRIMJER

Izlazak mrtvih iz grobova kao sto skakavci izlaze iz zemlje

Bog kaze:

54:6. zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno
7. oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,
8. i netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!"(Kuran)

Jedna vrsta skakvaca, zvana Kikada lezi pod zemljom 17 godina i nakon 17 godina izadju na povrsinu, upravo zato je Bog, vjerovatno, usporedio prozivljenje ljudi sa ovim skakavcima. Ovo su jedine zivotinje koje toliko puno borave pod zemljom.

Kikada skakavci izlaze iz zemlje nakon 17 godina.

CETVRTI PRIMJER

Stvaranje covjeka iz kapi sjemena i pretvaranje iz hladne u toplu materiju

Bog kaze:

77. Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?"

79. Reci: "Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,

80. Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete."

Ovdje imamo dva primjera na sta trebamo obratiti paznju a to je da je covjek nekad bio samo kap sjemena koja se ne moze vidjeti bez mikroskopa. A sad je covjek od 1m i 80 cm, sa mesom, kostima, i krvi.

Kap sjemena od cega je covjek stvoren.

Bog kaze:

19:67. A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa? (Kuran)

Kad se vratimo unazad 150 godina vidjet cemo da nas nije bilo, ni jedna nasa celija nije postojala na zemlji, a sad je potpun covjek od krvi i mesa i kostiju. Isto tako ako nas nekad nije bilo a sad nas ima, tako isto kad nas nestane opet ponovo ozivjeti i biti od krvi i mesa kao sto smo sad. Ako je mogao covjek nastati sad prirodnim procesom, zasto ne bi mogao nastati prirodnim procesom ponovo na sudnjem danu?

I jos Bog navodi primjer da se vatra stvara od drveta, kao sto su prije ljudi pravili vatru kad nije bilo kremena i upaljaca, trljanjem dva suha drveta jedno od drugo zapali se vatra. Zasto Bog da spomene bas ovaj primjer kod prozivljenja?

”Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete”

DOBIJEMO OVO

Od 3 suha hladna drveta dobijemo vrucu vatru, drugim rijecima ”ako je Bog dao da od suhog drveca frikcijom dobijemo novu materiju, a to je vatra, isto tako ce Bog dati da od suhe koste dodje nova toplija materija tj. Covjek.

Hladna materija -> Toplija Materija

Drvo ŕ vatra

Kosti -> Covjek

Ovdje vidimo zasto je Bog naveo taj primjer kad hladna mrtva materija postaje ziva topla materija, iz drveta u vatru i iz kosti u covjeka.

KOSTI ISTRUHLE

Kad smo ustanovili da ce biti prozivljenje poslije smrti, sad se postavlja pitanje...

Kako ce Bog ozivjeti mrtve kosti nakon sto su istruhle?

Krucijalan primjer kako ce Bog ozivjeti mrtve jeste ovaj ajet i hadisi od poslanika Muhammeda s.a.w.s

Bog kaze:

7:57. On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se!

U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Abdullaha ibn Amra, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Zatim će se puhnuti u rog tako da nema nikog ko ga čuje, a da neće pogledom tražiti odakle dolazi taj zvuk“. Prvi koji će to čuti je čovjek koji će praviti vrelo za svoju devu. Kaže: „Pa će umrijeti on i pomrijet će ostali ljudi. Zatim će Allah spustiti kišu u vidu rose (ili je rekao poput sperme- Nu'man, prenosilac hadisa nije siguran koje od ove dvije stvari je spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s.), pomoću koje će niknuti ljudska tijela, a zatim će se puhnuti u rog po drugi put i ljudi će odjednom ustati i čekati“.

Nicanje ljudskih tijela nakon što Allah, dž.š., spusti kišu bit će slično nicanju biljki iz zemlje kad se na nju spusti kiša sa zemaljskog neba. Zato Allah, dž.š.,spominje često u Kur'anu kao primjer oživljavanje zemlje i nicanje biljaka nakon spuštanja kiše.

Muslim bilježi drugu predaju o istom pitanju u kojoj stoji: „Čovjek u sebi ima jednu kost koja nikada ne struhne, a iz nje će niknuti na sudnjem danu“. Ashabi upitaše: „A koja je to kost Allahov Poslaniče?“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Repnjača“.

U drugoj predaji u Malikovom Muvettau, Sunenima Ebu Davuda i Nesaije se bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki dio čovjeka struhne u zemlji osim repne kosti. Od nje je čovjek stvoren i iz nje će ponovo niknuti“.

Znaci ozivljenje mrtvih ce biti isto kao sto biljke rastu sad na zemlji, isti princip ce biti prilikom ozivljavanja i stvaranja covjeka ponovo na Sudnjem danu.

Pa da sporedimo rast biljaka sa ponovnim stvaranjem covjeka nakon smrti, pa ce nam jasnije biti kako ce teci taj prirodni proces koji ce tad postojati.

Rast drveta iz male sjemenke

”Repnjaca”, kost koja ne truhne

Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki dio čovjeka struhne u zemlji osim repne kosti. Od nje je čovjek stvoren i iz nje će ponovo niknuti“.

Repnjaca

Lijeva slika: Pokazuje izgled biljne sjemenke . Desna slika: Desna slika pokazuje kost ”repnjacu” zaokruzenu crvenom bojom koja se nalazi na samom dnu kicme, velika slicnost u izgledu sa biljnom sjemenkom.

Kost repnjaca se kroz razne experimente naucnika pokusavala unistiti, zapljivanjem i smrskavanjem ali nije se mogla unistiti. Ova kost se moze naci u pepelu kremiranih osoba nakon sto budu spaljenji. Dr. Osman Al Dzilani i Sejh Abdulmedzid Zindani su radili experimente sa repnjacom u mjesecu Ramazanu 2002 u Zindanijevoj kuci u gradu Sani u Jemenu. Uzeli su 5 repanjaca gdje su ih przili 10 minuta sa gasnim pistoljem, repnjace su odnosene na analizu u labaratoriju na univerzitetu u Sani. Rezultati analize su pokazali da celije repnjace nisu unistene.

Biljna sjemenka i ljudska kost repnjaca sadrze maticne celije koja mogu da kreiraju sve celije u covjeka i u biljke.

Slicnost presjeka stabla od drveta i presjeka ljudske kosti

Lijeva slika: Pokazuje izgled presjeka drvetovog stabla

Desna slika: Pokazuje izgled presjeka ljudske kosti.

Ako Bog daje na ovome svijetu da od jedne kospice izraste debelo stablo koje nemogu iscupati ni vise ljudi zasto bi Bogu tesko bilo da ucini da izraste covjek iz kosti repnjace nakon sto padne kisa na nju, po tim prirodnim zakonima koji ce vladati tad na Sudnjem danu. U drvetu i kostima je mineral Kalcijum jedan od glavnih sastojaka koje cini da su drvo i kost cvrsti i stabilni.

Slicnost krvnih zila i gornnjeg dijela drveta

Lijeva slika: Pokazuje izgled osvijetljenog drveta u mraku

Desna slika: Pokazuje izgled krvnih zila u plucima covjeka

Ako Bog daje da se od biljne sjemenke drvo razgrana u vise stotina manjih grana, isto tako moze Bog da dadne da od repnjace se kvrne zile razgranaju po tijelu covjeka.

Slicnost covjekovih misica na mikroskali sa liscem od biljaka

Lijeva slika: Pokazuje izgled covjekovih misica na mikroskopskom nivou

Desna slika: Pokazuje izgled lisca biljke

Vidimo veliku slicnost izmedju lisca u biljke i covjekovih misica na mikroskali.

Slicnost lisca i ljudske koze

Lijeva slika: Pokazuje konstrukciju lista u biljke

Desna slika: Pokazuje konstrukciju covjekove koze.

List u biljke i koza u covjeka imaju zile, zile u biljke prenose vodu dok vene u covjeka prenose krv.

Jos jedna slicnost izmedju ljudske koze i lisca jeste da koza ima masni sloj koji sprecava gubitak vode iz koze a lisce ima sloj svojstven biljkama koji sprecava gubitak vode.

Slicnost sastojaka u zemlji , biljkama i covjekovom tijelu

Nakon svih ovih sporedjenja rasta drveta i covjeka vidimo velike slicnosti u Bozijem stvaranju i jasno nam bude zasto Bog sporedi u Kuranu ozivljenje ljudi sa rastom biljaka.

I za kraj Boga nam porucuje u kuranu:

16:38. Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: "Allah neće oživjeti onoga koji umre!" A hoće, to je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti, - samo što većina ljudi ne zna -,

39. da bi im objasnio ono oko čega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili.

40. Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: "Budi!" – i ono bude.

s

- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Allahova Lijepa Imena: Ko je Allah?

U svakoj diskusiji o Bozijim Imenima vazno je razumjeti da muslimani vjeruju u Jedinog Istinskog Boga, osim Koga drugog boga nema, Jedinog Tvorca, Jedinog Koji ima Vlast nad svime sto postoji, je postojalo ili ce ikad postojati. Musliman obozava istog Jedinog Boga Koga su obozavali svi
Poslanici.

Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjaćemo se” – odgovorili su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo (u islamu)!” (Qur’an 2:133)

Poslanici islama ukljucuju iste poslanike kao i zidovska i krscanska tradicija; svi su oni dolazili svojim narodima sa istom porukom – da priznaju Jedinog Boga i ne obozavaju nikog mimo Njega. U svom izvornom obliku, judaizam i krscanstvo, kao i islam kakvog ga danas poznajemo (op.prev: u izvornom obliku koji je sacuvan do danas), su od Jedinog Istinskog Boga. Medjutim, islam objavljen Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, je zavrsna Bozija Objava cijelom covjecanstvu. Nakon sto to shvatimo, postaje jednako vazno shvatiti da islam u potpunosti odbacuje svaku ideju o tome da bi Bog mogao imati nekog Sebi ravnog, partnera ili sudruga, ili da On postoji i u kakvoj kombinaciji sa ljudskim bicima ili zivotinjama, te time cini neko bozanstvo. Bog je Bog, Jedini:

Niko nije kao On! (Qur’an 42:11)

Muslimani vjeruju u Jednog Jedinstvenog, Svemilosnog Boga, jedinog Tvorca Univverzuma Koji sve odrzava, i zovu Ga Njegovim objavljenim Imenom – Allah. U doba masovne komunikacije i nezadrivog tehnoloskog razvoja, tesko da postoji ijedan covjek koji nije cuo tu rijec i razumio da ona cini dio sistema vjerovanja u islamu.
Ali javljaju se i neke zabune i ljudi se pitaju, Ko je Allah? Na arapskom, Allah znaci Jedini Istinski Bog vrijedan da Mu se potcini i da Ga se obozava. Arapi koji su jevreji i krscani po vjeroispovijesti, zovu Boga – Allah; i to je isti Jedini Istinski Bog iz Biblijskog odjeljka:

Cuj, Izraele! Jahve je Bog, Jahve je Jedan! (Peta Mojsijeva Knjiga, 6:4)

Slusaj, Izraele! Gospodar Bog vas, Gospodar je Jedini! (Marko, 12:29)

Rijec Bog se razlicito pise i izgovara u mnogim jezicima: Francuzi Ga zovu Dieu, Spanci Dios, a Kinezi Jedinog Boga zovu Šangdi. Bog
monoteistickih religija (judaizma, krscanstva i islama) je Jedan te isti Bog.

Razlike i zabune se javljaju zbog rijeci Bog; naime ta rijec ima mnozinu – bogovi, ili rod – pa se moze reci boginja. Sa arapskim jezikom to nije slucaj. Rijec Allah je sama za sebe, nema ni mnozine ni roda.
Koristenje zamjenice On ili Njega/Njemu, je cisto gramaticko i ni u kom smislu ne oznacava da je Allah odredjenog roda koji ljudska bica mogu pojmiti. Allah je Jedinstven i u Njegovom Imenu nema udjela nista cime se mogu opisati bozanstva. Njegovo je Ime nepromjenljivo. Allah nam Sam Sebe opisuje u Qur’anu:

Reci (Muhammede): On je Allah, Jedan (Jedini). Allah, Vjecni, Kome se svako obraca (Na arapskom: Es-Samed; Nezavisni Gospodar od Koga sve zavisi i Kome se sve obraca). Nije rodio i rodjen nije i Njemu niko ravan ni slican nije. (Qur’an, sura 112)

Musliman je onaj ko se potcini Bogu i ko nema nikakve sumnje u to da je On Jedan Jedini Tvorac. Musliman je zahvalan za sve blagodati i darove koje mu je Bog podario, on posmatra stvoreni svijet oko sebe i cuda Kosmosa. Musliman ostaje zadivljen dubinom okeana prefinjenoscu cvjetnih
latica. Medjutim, ovakvo vjerovanje nije jedino sto se zahtijeva od muslimana.

On takodje mora znati mimo svake sumnje da niko drugi osim Jedinog Boga nema pravo da bude obozavan. Bog nema sudruga, nema partnera, ni sinova ili kecri.

On je Bog – Allah. Cijeli Kosmos svjedoci Njegovu Jednocu. Zaista, kad razmisljamo o Univerzumu – od najmanjih zrnaca pijeska do najvecih planina, uvidjamo Boziju Velicanstvenost. Ovaj nepregledni svemir opstoji i tece prema preciznom sistemu, sve je tacno na svom odredjenom mjestu, stvoreno u pravilnim srazmjerama. Sunce izlazi i obasjava nas, cvijece cvjeta i zivot se radja iz sicusnih i bezivotnih kapljica sjemena. Bog je svakom dijelu u onome sto je stvorio, dao ono sto mu je potrebno, i uputio ga je u ono sto mu je najprimjerenije. Sve sto postoji treba Njega, a Njemu niko nije potreban. Svako stvorenje ima cilj, i ispunjavanje tog cilja priznaje i potvrdjuje prava Tvorca. Bog nas je u Qur’anu (51:56)
obavijestio da nas On nije stvorio ni sa kakvim drugim ciljem, osim da Ga upoznamo i obozavamo – i to je Njegovo pravo kod nas.

Prvi princip i fokus islama je ova vjera u Allaha i cijeli Qur’an je tome posvecen. Qur’an govori direktno o Allahu i Njegovom Bicu, Imenima, Atributima i Djelima. U Qur’anu se Allah spominje nekim od Svojih Lijepih Imena ili Atributa, 10062 puta. Bozije Najvece Ime je Allah.

Allah – drugog boga osim Njega nema – Najljepsa Imena ima. (Qur’an, 20:8)

Allah ima Najljepsa Imena i vi Ga zovite Njima, a klonite se onih koji iskrivljuju Njegova Imena – kako budu radili, tako ce biti kaznjeni!
(Qur’an, 7:180)

Musliman se podstice da se sjeca Allaha i da Mu uvijek bude zahvalan. Jedana lagahan, a koristan nacin da to ispuni, je da razmislja o Njegovim Lijepim Imenima i pokusa ih razumjeti. Putem tih Imena upoznajemo naseg Tvorca i ucimo se kako da Ga hvalimo, zahvaljujemo Mu i kako da Ga obozavamo, ucimo se da Ga dozivamo Njegovim Imenima koja imaju veze sa nasom potrebom zbog koje Ga dozivamo.

Kad je cinio dovu (molio se Allahu), Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ”O Boze, trazim od Tebe obracajuci Ti se svakim Imenom kojim si Sebe nazvao, ili u Svojoj Knjizi objavio, ili ma koga od Svojih stvorenja naucio, ili u Svom tajnom Znanju za Sebe zadrzao…” (Ahmed)

Zato, Njegova Imena nisu ogranicena na ono sto nam je On objavio u Qur’anu ili sunnetu Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.

Allah kaze u Qur’anu:

Ja Sam uistinu Allah, drugog boga (vrijednog obozavanja) osim Mene nema, zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek
nau mu bio! (Qur’an, 20:14)

Da bi obozavao Allaha, moras Ga poznavati. Covjek pobire stvarnu i vjecnu korist ovim znanjem. Ono povecava vjerovanje i dozvoljava srcu da postane privrzenozavoli. Najmocnijem, Najmudrijem, Najmilostivijem i Najpravednijem Allahu, i da Ga

- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Opis bloga

Linkovi

Istina i dokazi

21.03.2012., srijeda

Tratinčica kao lijek

19.03.2012., ponedjeljak

Pokajnička priča koju morat epročitati!

Polemika između trojice da’ija i jednog sveštenika

Zašto smo stvoreni?

ISTINA JE JEDNA

SUSANNE BERGERONA, socialni sekretar , rodena 1952,

Najsretniji dan

Najsretniji dan

Upoznaj Allaha

	ožujak, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31